Alimentacija (izdržavanje deteta)

Nakon što supružnici ili vanbračni partneri odluče da stave tačnu na brak, odnosno zajednički život, ukoliko imaju zajedničko dete (decu) jedno od najznačajnih pitanja jeste izdržavanje deteta.

U narodu je umesto zakonskog termina „izdržavanje“ široko prihvaćen izraz „alimentacija“.

U slučaju postojanja idealnih uslova, odnosno situacije u kojoj se supružnici sporazumno razvedu, odnosno vanbračni partneri postignu sporazum o vršenju roditeljskog prava, ujedno će se sporazumeti i o visini izdržavanja deteta.

Međutim, kada tog sporazuma nema, visinu alimentacije određuje sud. U ovom tekstu ćemo se baviti kriterijumima kojima se sud vodi prilikom određivanja visine alimentacije, ali i ostalim važnim aspektima izdržavanja deteta.

Na samom početku, važno je razgraničiti ko je poverilac, a ko dužnik obaveze izdržavanja.

Poverilac izdržavanja jeste dete, a dužnik izdržavanja jeste roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo, odnosno sa kojim dete ne živi. Npr. u situaciji kada se supružnici razvedu i sud dodeli dete na samostalno vršenje roditeljskog prava majci, otac će biti dužan da daje svoj deo doprinosa za izdržavanje (alimentaciju) detetu, a ne majci. Često u praksi stranke pogrešno veruju da bi ovoj situaciji majka bila ta kojoj otac deteta duguje novac. Dakle, novac pripada detetu, ali ukoliko je dete maloletno tu sumu prima preko tekućeg računa majke, koja, s obzirom da je ono maloletno, tim novcem upravlja, ali svakako na način koji je u najboljem interesu deteta.

Kada sud donosi odluku o visini alimentacije, ima u vidu koje su potrebe deteta i mogućnosti roditelja kojeg će obavezati na davanje alimentacije, pri tom vodeći računa da taj iznos nikako ne bude ispod minimalne sume izdržavanja, a koja odgovara naknadi  za hranjenike, odnosno za lica na porodičnom smeštaju, koju periodično utvrđuje Ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu (Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja). Stoga, sud će naročito ceniti kog je uzrasta dete, kakvog je zdravlja, koje su njegove svakodnevne potrebe, kao i vanškolske aktivnosti, a sa druge strane-kakvog imovnog stanja roditelj koji će biti dužnik alimentacije, da li je zaposlen, kakve su njegove lične potrebne, kao i da li je dužan da izdržava još neka lica.

Alimentacija može biti određena u fiksnom mesečnom iznosu ili u procentu od redovnih mesečnih primanja roditelja koji je dužnik alimentacije (kada ne može biti manja od 15%, niti veća od 50% primanja).

Cilj dosuđivavanja alimentacije jeste da se detetu omogući isti životni standard kakav ima i roditelj koji će biti dužan da plaća doprinos za njegovo izdržavanje.

Punoletno dete koje se nalazi na redovnom školovanju ima pravo na izdržavanje do navršene 26. godine života.

Ako roditelji deteta nisu živi ili nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje, dete ima pravo na izdržavanje od drugih krvnih srodnika u pravoj ushodnoj liniji.

Sudski postupak za davanje izdržavanja pokreće se tužbom-najčešće u okviru tužbe za razvod braka, ili (ukoliko nije reč o razvodu) posebnom  tužbom (tužbu podnosi dete preko svoh zakonskog zastupnika, a to je roditelj sa kojim živi).

U svakom  slučaju, preporučljivo je da Vam pomoć u ovakvom postupku pruži advokat za porodično pravo.

Odluke suda u kojima je utvrđena visina alimentacije se uvek mogu menjati, odnosno uvek se iznova može podneti tužba za zahtevom za isplatom još veće alimentacije (tzv. tužba radi izmene odluke suda o visini alimentacije).

Ukoliko imate nedoumice u vezi sa pitanjem alimentacije, kao i drugim pitanjima iz domena porodičnog prava možete kontaktirati advokata, putem https://bozoviclegal.com/kontakt/.

Advokat Katarina S. Božović